Septembar 1999.   

Iako je vrime bilo dosta nestabilno se je velik broj ljudi dao s bicikli na put, da ucinu nešto svoje zdravlje a uza to se još i razveselu. Seoske organizacije u svih 11-i seli su priredile kot svako ljeto štacije, kade se je moglo malo pocinuti, okripiti, ali i s poznanci malo razgovarati. Dosta ljudi je tu priliku koristilo i bez bicikla ... došli su si i po "štartdare" (jako lipe košulje) i su uživali hrvatsko druženje na štacija.
Sa 650 placeni štartov je i ovo "jubilarno" biciklanje bilo jako uspješno - posebno ali i zbog ugodne atmosfere na štacija, ku nam ni vrime nije moglo pokvariti.
Kot potpredsjednica se hocu ovim putem zahvaliti svim, ki po naši seli naredu i opskrbljuju štacije! Bez njih se sigurno nebi moglo održati biciklanje na ovako lip nacin.

J. Perušić

Hrvatsko kulturno društvo u Gradišcu je i ovo ljeto priredilo hrvatski tecaj za dicu u starosti od 9 do 11 ljet. Ov tecaj, ki je durao od 26.7. do 1.8. i na kom su sudjelivala 33 dica iz 14 sel Gradišca, se je ovo ljeto po prvi put održao u kulturnoj hali na Stinjaki, ku je opcina bezplatno postavila na raspolaganje. Dicu su podilili po znanju hrvatskoga jezika u tri grupe, s kimi su djelali: gospa uciteljica Anita Grandic, gospodin ucitelj Manfred Grandić i peljac tecaja Hanzi Živkovic. Njim je još pomagao Johannes Živković a za kuhinju je bila odgovorna sekretarica HKD-a za jug Veronika Živković.
Glavni cilj ovoga tajedna je i ovo ljeto bilo "zbudjanje ljubavi prema hrvatskomu jeziku". Dopodne su dica kreativno vježbala i upotribljavala hrvatski jezik. To znaci da su si pogledala seljacki dvor, iskala hrvatske natpise u selu i spitkovala seoske ljude, kako su oni doživili praznike u svojem ditinstvu. Rezultati ovih akcijov su se onda na razlicne nacine obdjeljivali.
Velika atrakcija je bila vožnja kolesom, koga su vlikli dva pastuhi. Na ovom putu su si dica pogledala hodocasno mjesto u Fratrovom selu, kade su i Majku Božju pozdravila jackom "Marija mi te slavimo".
Daljne tocke programa: Kupanje, slikanje motivov seoskoga muzeja, jacenje, tamburanje, frulanje, športsko naticanje i disko. Završetak ovoga tajedna je bilo svecevanje nediljne svete maše, kod ke su dica dvimi jackami i molitvom vjernikov aktivno sudjelivala. Svetu mašu je služio seoski farnik mr. Ignac Ivanšić.

V. Živković

Jur treto ljeto poredu organizira Hrvatsko kulturno društvo uz pomoc Hrvatske matice iseljenika "Malu ljetnu školu hrvatskoga jezika, povijesti i glazbene kulture" na hrvatskom Jadranu u Kraljevici.
HKD se trsi na mnogi razlicni polji da se naša dica naucu hrvatski. Tako priredljuje HKD svako ljeto i nekoliko hrvatskih tecajev i to u Gradišcu i u Hrvatskoj.
Mala ljetne škola je projekt, u kom se dica ucu i proširavaju znanje hrvatskoga jezika, povijesti i glazbene kulture, kupaju i zabavljaju i ca se cini važnim boravu kod obitelji i su na ta nacin u stalnom kontaktu s hrvatskim jezikom, upoznaju ljude, obicaje i krajinu.
20 dice iz Gradišca i Beca su pod peljanjem Tonija Gielera pohodila ljetošnji tecaj ki je stao pod geslom "k svojemu svoj". Program sedmerodnevnoga tecaja je bio šarolik, svaki dan je imao vlašcu temu.
U toku tajedna su diozimatelji uz ucnju i zabavu i "izletili" i tako pohodili n.p. Rijeku i otok Krk.
Kako su dica doživila ov tajedan morete u dojdućem članku citati.

cle

Od 11.7. do 18.7.1999. sam bio u Kraljevici s grupom dice iz Gradišca i Beca. Tecaj je organiziralo HKD. Meni se je jako vidilo. Moj tovaruš Christopher i ja smo bili smješceni kod obitelji Anic. Bili su jako ljubezni. Vodili su nas kroz grad i na plažu. Bio sam jako zadovoljan s familijom. Sin Luka je svaki dan išao s nami u školu i došao po nas.
U školi smo se svaki dan ucili i pjevali, ali ja mislim, da je ucenje bilo pre intenzivno. Po školi smo imali mogucnost pojti domacim jisti, i onda opet dojti u školu, da vozimo busom na izlet.
Izleti su mi se najbolje dopadali. Bili smo na priliku u špilji u Biserujki, Dobrinju, Puntu, Jurandvoru, Baški i tako dalje. Vozili smo se i staklenim brodom. Onde smo vidili pod vodu. Bilo je fantasticno. U Crikvenici smo mogli voziti pedalinom, i kupanje je tamo bilo lipo. Ali plaža je bila puna ljudi. To nije bilo idealno. Svaki dan, kad smo došli najzad od izleta, igrali smo košarku. Koc toc smo i bili cijelo otpodne doma. Onda smo stalno igrali košarku ili computerom. Navecer smo gledali filme iz videoteke. Zadnji dan smo u školi vježbali za završnu priredbu. Kad smo došli domom, smo pakovali i torbe donesli k busu.
Navecer smo onda predavali, ca smo se u ovom tajednu naucili i dobili nagrade. Potom smo do 1 ujutro plesali u diskoteki Skott. U pola dva smo onda krenuli u Austriju. Meni se je tako dobro vidilo, da bi se rado opet odvezao tamo.

Martin Živkovic

Poštanski ured u Borti, predstavio se je 23. augusta službeno i u svetacnom okviru, u svojem novom obliku. Svecevalo se je za bortanske uvjete na vrlo dostojan nacin, jer samo otvaranje bila je živa demonstracija trojezicnosti.
Uz uvodne rici na nimškom jeziku, predstavili su se madjaska plesacka grupa iz Borte i jedan par Stinjackoga kola (zbog ogranicenoga prostora u poštanskom uredu, odustalo se je od cijele plesacke grupe) s jackami na svoji materinski jeziki.
Osebito "naš Stinjacki par", ki je otpjevao svoju narodnu stinajcku "judviesti po šopronskoj ciesti", privukao je kroz voju prekrasnu svadbenu nošnju, najvecu pažnju, tako da su se nekoliki gosti dali snjimi slikati.
Privrimeni ravnatelj ureda i glavn iinicijator trojezicnoga obreda, Gaal Miško, je po kratkom uvodu na madjarskom jeziku konacno otvorio bife, s kim se je i poceo zabavni dio vecera. Na zabav zasvirao je onda trio "Pošta-Banda", tri cinovniki Bortanske pošte i to jedan Nimac, Hrvat i Madjar, ki su goste do tri jutro s jackami na nimškom, madjarksom i hrvatskom jeziku zabavljali.
Med pozvanimi gosti nahadjao se je i direktor dvojezicne gimnazije Borte, mr. Martin Živkovic.
Ostaje samo ufanje, da se ov "panonski duh" i u praksi obdrži i da se Hrvatski jezik, prem madjarske još bolje probije.

S. Hajszan

Već po treti put organiziran je Internacionalni festival folklora "Lužica" u Selu Crostwitz - sorbsko naselje s oko 640 stanovnikov u nimškoj - sorbskoj pokrajini gornje Lužice nedaleko zemaljskoga glavnoga grada Saske Dresdena.
Ova pokrajina je vec oko 1500 ljet domovina najmanjega slavskoga naroda naime Sorbov, ki su si kroz ov dugi cas ocuvali svoj jezik i svoju kulturu. Stoljeca dugo živu ovde Sorbi i Nimci skupa.
Internacionalni festival folklora je bio priredjen od 22. do 25. julija, a sudjelivalo je 15 razlicnih folklornih ansamblov i grup iz razlicnih zemalj Europe (Polske, Slovacke, Madjarske, Ceške, Rumunjsek, Ukraine, itd. ) Austrija je bila zastupana kroz nas Gradišcanske Hrvate naime kroz folklorno društvo "Granicari" iz Fileža. Jur pri poslidnjem ovakovom festivalu pred dvimi ljeti sudjelivalo je folklorno društvo "Hajdenjaki", tako da vecina Sorbov pozna našu narodnu grupu i Gradišce. Hrvatsko kulturno društvo ima vec dugoljetne dobre veze s ovom nacionalnom manjinom Nimške i je tako organiziralo nastupe za ove dvi folklorne grupe. Festivale je bio izvrsno priredjen i pružio je vrlo bogat programm, ki je bio ali za nas sudionike i vrlo naporan.
Fileški "Graničari" prikazali su pri ovom festivalu tance iz Slavonije, Banata, Turopolja i domace Fileško kolo, kot i mnogo narodnih jacak. Publika bila je oduševljena od tamburanja i tancev.
Smisao ovoga festivala je, da se vlašcim sorbskim ljudem kot i drugim narodom i manjinam pruži mogucnost predstaviti lipotu i bogatstvo svoje kulture i svojih obicajev, i da se ujedno i sklopu prijateljstva med društvi i narodi. Ovu mogucnost iskoristili su "Graničari" i predvidjaju drugo ljeto sudjelivati pri "Festivalu bez granic" u Poljskoj u gradu Legnica kod ondašnje nacionalne manjine Ukraincev.

P. Schweiger

V. Živkovic