hrvatski
   deutsch
   english

I. Povijest i prostor seljenja

Narodna grupa "Gradišćanskih Hrvatov" je danas zastupana u tri država: u Austriji (Gradišće, Beč), u Slovačkoj (nekoliko sel oko Bratislave) i u Madjarskoj (od sjevera do juga uz austrijsku granicu). Etnografski pojam "Gradišćanski Hrvati" označuje potomce onih Hrvatov, ke su oko sredine 16. stoljeća ondašnji vlastelini naselili u od Turkov opustošeni seli tadašnje zapadne Madjarske. Povjesničari govoru o 60.000 do 100.000 ljudi ke su pred sada jur već od 450 ljet organizirano preselili iz Hrvatske na sjever.

U šest od sedam političkih kotarov Gradišća živu uz nimško i madjarskogovoreće Gradišćance i pripadniki hrvatske narodne grupe. Samo u najjužnijem kotaru (Jennersdorf) nije hrvatskih ili mišanojezičnih sel. Hrvati nisu u nijednom kotaru u većini, u kotaru Željezno živi najveć Hrvatov. U svi šesti kotari postoju "jezični otoki", u ki je opet i nimških sel. Samo u kotaru Gornja Pulja i do neke mjere u kotaru Željezno postoji do neke mjere kompaktno hrvatsko odn. dvojezično područje. Stoprocentno hrvatskih sel već nije. Najviše postotke hrvatskoga stanovnictva imaju mala sela (500 do 1000 stanovnikov, 80 do 90 % Hrvatov) u kotaru Gornja Pulja.
Velik dio narodne grupe se je, pred svim iz gospodarstvenih uzrokov (premalo djelatnih mjest u Gradišću) naselio u Beču. Ov proces je počeo jur po Prvom svitskom boju i traje do danas. Ti ljudi pendlaju djelom tajedno, djelom živu stalno u Beču. Gradišćanski Hrvati u Beču su i u kulturnom i u manjinskopolitičkom pogledu dobro organizirani.

II. Brojčani razvitak narodne grupe

U ljetu 1991 je u Gradišću po oficijelni statistika bilo 19.109 osob, ke su se priznale hrvatskomu jeziku (materinski ili razgovorni jezik). U Beču je bilo oko 6.300 Hrvatov.
Po crikveni brojidba je u Gradišću oko 35.000 ljudi, ki želju nediljnu mašu na hrvatskom jeziku, u Beču po procjeni Hrvatskoga gradišćansoga kulturnoga društva u Beču (HGKD) živi oko 15.000 gradišćanskih Hrvatov. Ove razlike dobro kažu problematiku oficijelnih brojidbov.

III. Socijalna situacija narodne grupe

Pripadniki narodne grupe se u pogledu na socijalnu integraciju uopće ne razlikuju od ostalih Gradišćancev. Oni su uključeni u društveni žitak kot pripadniki većinskoga naroda. Isto valja i za djelatno tržišće. Na ovom mjestu ali triba spomenuti, da mnogi Gradišćanci zbog posla moraju pendlati u veće grade (Beč, Graca, Novo Mjesto), u najmanjem djelu gradišćanskih sel je većih poduzeć, ka bi nudila dosta djelatnih mjest za ljude na selu. Ta činjenica ali jače pogadja pripadnike narodne grupe, jer moru zbog toga samo u rijetki slučaji hasnovati svoj materinski jezik na djelatnom mjestu. Ta situacija dugoročno svakako škodi i jezičnoj kompetenciji u pogledu na Hrvatsko. U mnogi slučaji ljudi ada samo u privatnom prostoru, doma kod obitelji, med prijatelji, u seoskoj krčmi itd. imaju mogućnost služiti se hrvatskoga jezika. Zbog te situacije i zbog sve većega mobiliteta i uticaja masovnih medijev je područje, u kom se more hasnovati materinski jezik sve manje i manje.
Asimilacija napreduje. Narodna grupa se stalno smanjuje, osebujno med dicom i mladjimi se sve manje govori hrvatski. I kod onih, ki još hasnuju jezik je jezično znanje sve slabije.

IV. Potribovanja

Da bi se poboljšala situacija narodne grupe su potribne pred svim slijedeće mjere:

1. Popravljenje nedostatkov u obrazovnom sistemu od čuvarnice do sveučilišća.
2. Ispunjenje Člana 7 Držanoga ugovora iz 1955. lj. u smislu i u kooperaciji s narodnom grupom.
3. Odstranjene restriktivnoga i djelomično i protivmanjinskoga Zakona o narodni grupa iz 1976. lj. i definiranje novih odredbov za obrambu narodnih grup.
4. Stvorenje klime, ka odgovara manjinam i podupira njeve jezike mimo lipih riči nediljnih govorov. Samo u odgovarajućoj okolici, će biti moguće, motivirati pripadnike na priznanje k narodnoj grupi i na hasnovanje i daljedavanje jezika.
5. Cim brže zakonsko i faktično realiziranje Europske okvirne konvencije za obrambu nacionalnih manjin i ostvarenje Europske čarte regionalnih i manjinskih jezikov.
   
   
   

Kolektivna prava

1. Organizacije i zastupničtvo narodne grupe

a) Organizacije

Po Članu 7 br. 1 Državnoga ugovora imaju gradišćanski Hrvati pravo na vlašće organizacije. Postoju mnoga društva nadregionalnoga značenja.

• Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću - HKD, Zeljezno: po broju člano najveće i najstarja organizacija, podvaranje narodne grupe na kulturnom području i zastupanje u manjinskopolitički posli.
• Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo u Beču - HGKD: podvaranje Hrvatov u Beču na kulturnom području i zastupanje u manjinskopolitički posli.
• Hrvatsko štamparsko društvo - HŠtD, Željezno: Izdavač hrvatskoga tajednika "Hrvatske novine" i drugih publikacijov na hrvatskom jeziku.
• Hrvatski akademski klub - HAK, Beč-Željezno:Organizacija studentov i akadmičarov, djelo s mladinom i za mladinu, zastupanje u manjinskopolitički posli.
• Hrvatski kulturni i dokumentarni centar - HKDC, Željezno:sastavljanje arhiva o narodnoj grupi, dokumentacija kulturnih aktivitetov narodne grupe, izdavanje školskih knjig.
• Narodna visoka škola Gradišćanskih Hrvatov - HNVŠ, Željezno: obrazovanje odraslih na hrvatskom jeziku.
• Društvo za obrazovanje Gradišćanskih Hrvatov - DOGH, Trajštof: društvo su osnovali kot nadpolički kontrapart prema SP-dominiranoj Narodnoj visokoj školi.
• ZORA društvo gradišćanskih pedagogov, Željezno: zastupanje u školski posli, sastavljanje nastavnoga materijala na hrvatskomjeziku.
• Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov - ZIGH, Željezno: znanstveno i literarno-povjesno djelo i istraživanje, publiciranje historijskih spisov, znanstvena predavanja i priredbe.
• Prezidij SPÖ-mandatarov hrvatskih i mišanojezičnih općin u Gradišću, Željezno: ova organizacija je do konca osamdesetih ljet zastupala i širila jezičnu asimilaciju narodne grupe, stoprv u zadnji deseti ljeti se društvo zalaže za očuvanje hrvatskoga jezika, zastupanje općin i komunalnih interesov.
• Djelatna zajednica hrvatskih političarov u Gradišću - DZ, Gerištof: VP-kontrapart prema Prezidiju.
• Panonski institut - PAIN, Pinkovac: znanstveno djelo (pred svim povjesna djela), publiciranje knjig, obrazovanje odraslih, kulturni aktiviteti na regionalnoj razini.
• Kulturna zadruga - KUGA, Veliki Borištof: interkulturni akcionij, obrazovni i kulturni centar za Sridnje Gradišće.
• Gradišćanskohrvatski Centar - CGH, Beč: organiziranje kulturnih i obrazovnih priredbov.

Skoro svako hrvatsko ili mišanojezično selo ima tamburašku grupu. Hrvatska glazba i folklor su i kod većinskoga naroda vrlo obljubljeni i prik granic Austrije poznati. Folklorne grupe su rado vidjeni gosti pri mnogi priredba i reprezentacija u Austriji ali i u inozemstvu. Grupe većim dijelom nisu odvisne od javnih sredstav, ne se financiraju iz nastupov.

b) Narodnosni savjet

Odredbe o Narodnosnom savjetu za hrvatsku narodnu grupu stoju u Zakonu o narodni grupa iz 1976. Lj. i u odredbi ka je izašla na temelju zakona.
Narodnosni savjet je gremij, ki neka savjetuje saveznu i zemaljsku vladu u pitanji narodne grupe, zu ostalo ima zadaću izdjelati svako ljeto nacrt o podiljenju financijskih sredstav ka stoju na raspolaganje narodoj grupi.
S konstituiranjem Savjeta se je otvorio organizacijam pristup financijskim sredstvam većega opsega. Tim je i razumljivo, da su i političke stranke kanile biti zastupane u Savjetu.
Od 24 mjest imaju SP i VP po pet mjest, katoličanska Crikva ima dvoja mjesta ("partijska kurija"). U tkzv. "nadstranačkoj kuriji" zauzimaju četira mjesta društva ka su zapravo isto partijske organizacije. Ostali osam mjest si dilu društva, ka nisu partijskopolitički vezana.
Tako SP i VP imaju po 6, skupa ada polovicu svih mjest.

2. Dvojezični topografski natpisi

Po Cl. 7, točki 3 Državnoga ugovora 1955 imaju gradišćanski Hrvati u upravni i sudski kotari s hrvatskim i mišanojezičnim stanovničtvom pravo na dvojezične topografske natpise. Po Zakonu o narodni grupa je to pravo bilo reducirano na opcine, u ki je najmanje 25 % stanovničtva pripadalo narodnoj grupi.
U julu 2000.lj. su u 47 opcina postavili dvojezične seoske tablice. Po spoznaji ustavnoga suda od 13.12.2001. valja to pravo ali u svi općina i u dijeli općin, kade je najmanje 10% Hrvatov.
Tako da će biti ukupno oko 50 sel, sa dvojezičnom topografijom.
Sa postavljenjem seoski tablic ali još nikako nije realizirana dvojezična topografija: falu i nadalje dvojezični putokazi, uputne tablice i drugi mjesni nazivi, ki spadaju pod pojam topografskih natpisov.
U neki općina su jur pred nekoliko ljet montirali dvojezične nazive cestov i ulic, ove tablice spadaju u kompetenciju općin.

3. Medijalna opskrba

U današnjem društvo ne triba upozoriti na značenje medijov. Jezične manjine su osebujno pogodjene od nedostatkov na ovom području. Gradišćanski Hrvati zbog jezičnih razlik ne moru preuzimati medijalčne produkte iz Hrvatske. Zbog desetljeća duge preslabe opskrbe ali i zbog nedostatkov u školskom sistemu mnogi pripadniki narodne grupe nisu u stanju da tečno čitaju a kamoli pišu na svojem materniskom hrvatskom jeziku. To je daljnji problem pred svi u pogledu na tiskane medije. Zbog niskih nakladov su troški produkcije relativno visoki i svi izdavači su odvisni od potporov javne ruke.
Na području tiskanih medijov imaju Gradišćanski Hrvati slijedeće periodično izlazeće produkte:

• Hrvatske novine: Izdavač je Hrvatsko štamparsko društvo. Novine izlazu petkom na 12 do 20 stran većim dijelom na gradišćanskohrvatskom jeziku, redovito se pojavu ali i članki na hrvatskom standardnom jeziku. Izvještavanje se koncentrira na situaciju i probleme Gradišćanskih Hrvatov (cijele dijaspore), autori se ali takaj bavo s drugimi narodnimi grupami u Austriji i u inozmestvu. Ponekad se pojavu prilogi na teme iz privrede, literature, za dicu i mnogo drugo.
  List, ki izhadja od 1910 lj. ima svakako i obrazvnu funkciju, pred svim u pogledu na gajenje, tradiranje i razvijanje gradišćanskohrvatskoga jezika. Novine imaju nakladu od 3400 prmjerkov (3150 pretplatnikov). Abonentov ima mimo Gradišća i Beča i u Brnu. Bratislavi, Budimpešti, Hrvatskoj i u Ameriki i Kanadi. Novine se financiraju većim dijelom iz javne potpore, manjim dijelom iz prodaje, jer zu malu nakladu troski produkcije lezu iznad prodjne cijene.
• Crikveni glasnik: Izdavač je dijeceza Željezno, hrvatska sekcija u pastoralnom uredu, izlazi tajedno na 8 stranic, urednik je peljač hrvatske sekcije pastoralnoga ureda, dva zaposleni suradniki i nekoliko dopisnikov. Glasnik je hrvatski komunikacijski i informativni organ dijeceze Željezno.
• Glasilo: Društveni organ Hrvatskoga kutlurnoga društva u Gradišću (HKD), izlazi tromisečno na 12 do 20 stranic, za sadržaj odgovara odbor HKD-a. List izvještava o zbivanji u Gradišću, o situaciji i problem narodnih grup u Austriji, o razni aktiviteti društva. Ciljna publika su u prvom redu kotrigi HKD-a, ali i drugi interesirani u Beču, Gradišću, u madjarskoj, u Slovačkoj i u Hrvatskoj.
• novi glas: Klupski časopis Hrvatskoga akademskoga kluba (HAK), izlazi tromisečno na oko 40 stranic. Autori lista su odborniki HAK-a. Sadržaj: manjinska politika, hrvatska literatura, teme za študente i mladinu, društvenopolitičke i kulturne teme. Novi glas neka bude i forum diskusije za Gradišćanske Hrvate.
• Put: Društveni list Hrvatskoga gradišćanskoga kulturnoga društva u Beču (HGKD), izlazi tromisečno na prilično 40 stranic. Redakcija: odborniki HGKD-a. List piše o manjinskoj politiki, kulturni zbivanji u Beču i Gradišću. Štiteljski krug: kotrigi društva i drugi interesirani. Put redovito sadržava i članke a i sažetke na nimškom jeziku.
• Gradišće kalendar: Izdavač je Hrvatsko štamparsko društvo (HŠtD) u Željeznu. Izlazi svako ljeto. Kaldendar ima oko 300 stranic u formatu A-5. Sadržaj: kalendarij, literatura i beletristika, povijest, biografije, članki, ki se bavu jezičnimi i socijalnimi pitanji.
• Panonska ljetna knjiga: Izdavač je Panonski institut, izlazi jedan put u ljetu na oko 300 stranic. Urednik je predsjednik Panonskoga instituta. Sadržaj: prinosi o važni povjesni zbivanji i jubileji, izvještaji o izložba , članki o narodi i narodnosti u panonskom prostoru, prinosi školarov i za školare, zemljopisni i historijski izvještaji.

Do konstituiranja Narodnosnoga savjeta su društva raspolagala samo skromnimi sredstvi za izdavanje knig i časopisov. Otkada postoji Savjet je narasao i broj društav, istvrimeno je i već sredstav za različne projekte. Mnoga drustva izdavaju tiskane produkcije, spektar ide od znanstvanih djel prik literature, monografijov, raznih stručnih knjig do dičjih knjig, slikovnic, komikov, crtanih filmov i CD-ov.

Emisije na radiju na hrvatskom jeziku u okviru ORF-a postoju od 70-ih ljet. Opseg se je u tijeku ljet postepeno izgradio. Danas se emitiraju visti na radiju od 12:43 do 12:45 uri (dnevno zvana nediljom) i dnevne večernje emisije od 18:15 do 18:55 uri. U tom času su sadržane visti (dnevno 15 minut) i 30 minut programa na različne teme (kulturni prinosi, program za dicu, intervju, koncert po želja itd.)
Jedina emisija na televiziji se zove "Dobar dan, Hrvati". Ona se kaže u regionalnom programu nediljom od 13:30 do 14:00 uri i se ponovi na 2. programu pandiljak od 01:40 do 02:10 uri. Emisija postoji od 1989. Ljeta. Sadržaji: vist i reportaže iz zitka u gradišćanskohrvatskoj dijaspori. Emisije producira hrvatska redakcija u zemaljskom studiju ORF-a u Gradišću.

Privatni radio: na frekvenciji "Antene 4" je društvo MORA (manjinski otvoreni radio) produciralo kratke prinose na hrvatskom jeziku. Mora je ali zbog financijskih problemov morala prestati produkcijom hrvatskih emisijov u ljetu 2001.

Internet: Skora sva društva i organizacije gradišćanskih Hrvatov imaju adresu u internetu. Na svoji domaći stranica društva informiraju o težišći njevoga djelovanja.

4. Kontakti s matičnim narodom

Veze s Hrvatskom su jur svenek postojale, redoviti oficijelni kontakti sa Zagrebom su institucionalizirani u 70-i ljeti. Pertneri tih kontaktov su bili s gradišćanske strani različna hrvatska društva, pred svim Hrvatsko kulturno društvu u Gradišću i Hrvatski akademski klub. S početkom demokratizacije, raspadom stare Jugoslavije i bojem na Balkanu su kontakti jako reducirani. U zadnji ljeti su opet malo intenzivirani.
Sadržaj tih kontaktov je bio u prošlosti, a je i danas u prvom redu kulturna suradnja u pretežnom interesu narodne grupe (različni jezični tečaji i seminari u Hrvatskoj, izmjena kazališnih i folklornih grup, literatov u drugih umjetnikov, pripomoć pri izdavanju knjig itd.).
Odnosi privrednoga karakterasu ograničeni na nekoliko skupnih projektov. U ovom pogledu bi odnosi morali biti znatno intenzivniji.
Uz oficijelne kontakte naravno postoji i mnogo privatnih vezov, pred svim putem folklora su se sklopila mnoga prijateljstva.
I za vrime boja na Balkanu su se gradišćanski Hrvati osebujno angažirali na sektoru humanitarne pomoći (pobiranje potribnih sredstav, primanje biguncev).

5. Financijsko podupiranje narodne grupe

Zakon o narodni grupa sadržava odredbe o podupiranju narodnih grup. Višina podupiranja se svako ljeto zaključi s državnim budžetom.
Kulturni aktiviteti gradišćanskih Hrvatov se podupiraju sa strani zemlje Gradišće s prilično 1 % ukupnoga kulturnoga budžeta. Za Hrvate najvažniji izvor potpornih financijskih sredstav je Savezno kancelarstvo (oko S 16 Mio./EUR 1.160.000,--). Za nacrt podiljenja tih sredstav, koga kancelarstvo i redovito akceptira, je isključivo nadležan narodnosni savjet.

 
Individualna prava

1. Školstvo

Po Clanu 7 br. 2 Državnoga ugovora imaju gradišćanski Hrvati pravo na elementarnu nastavu na materniskom jeziku i na razmjeran broj vlašćih sridnjih škol. Točnije odredbe sadržava Manjinski školski zakon za Gradišće.

a) Osnovne škole

U Septembru 1994 je za Gradišće stupio na valjanost novi Manjinski školski zakon (BGBl.202/1994), koga angažirani učitelji zovu "početkom konca dvojezičnoga školstva u Gradišću".
Najznačajniji nedostakti: Mogućnost, da se dite svaku dod odjavi od dvojezične nastave. Roditelji moru vršiti pritisak na učitelje (" ... ako moje dite dostane čemerno ocjenu, ću je jednostavno odjaviti..."). Za odjavljenu dicu valjanormalni (jednojezični) nastavni plan.
Zakon bi bio morao odrediti ili minimalni opseg hasnovanja hrvatskoga nastavnoga jezika ili bi bio morao odrediti minimalni standard ili (jezični) nastavni cilj. Idealno rješenje za očuvanje hrvatskoga jezika bi bila obligatorna dvojezična nastava u tradicionalno dvojezičnom području.
Mnoge hrvatske organizacije su kritizirale zakon. Znanstvena ekspertiza kritizira zakon zbog mnogih protivmanjinskih odredbov i zbog inkonzistencije. Mnoge odredbe su po mišljenju pravnokov-stručnjakov protivustavne, do noveliranja ali dosada nije došlo.
Jedina pozitivna novost je mogućnost, da se i u mjesti, kada dosda nije bilo dvojezične škole instaliraju dvojezične predškolske grupe (4 najave), predškolski razredi (7 najavov) i i razredi (7 najavov). Tim je zakonodavac slijedio spoznaji Ustavnoga suda polag ke valja pravo na hrvatsku (dvojezičnu) nastavu u cijeloj saveznoj zemlji. Na temelju te odredbe postoji od 1999. Lj. dvojezičan razred na osnovnoj školi u Željeznu. Na neki jednojezični (nimški) škola nudu Hrvatski kot slobodni predmet..

b) Glavne škole

Dosadašnji školski pokusi dvojezične nastave na glavni škola su dostali zakonsku bazu.

c) Sridnje škole

Zakon predvidja instaliranje jedne (jedine) sridnje škole (gimnazija ili realna gimnazija). Školske pokuse dvojezičnih razredov na drugi sridnji škola zakon nije zeo u obzir. Oni i nadalje ostaju pokusi, njev opstanak je kot dosada odvisan od dobre volje nadležnoga ministra.
U pogledu na geografsku situaciju Gradišća, je jasno da roditelji iz Novoga Sela ili iz Uzlopa nećedu slati svoju dicu u gimnaziju u Borti.
Clan 7 predvidja "razmjeran broj vlašćih sridnjih škol". Dokle na primjer koruški Slovenci imaju dvi sridnje škole, je zakon zapisao za brojčano veću grupu gradišćanskih Hrvatov samo jedne takove škole. Ovde zakonodavac nije bio tako točan s doslovnim ispunjenjem Clana 7.

2. Čuvarnice/dičji vrtići

Gradišćanski zakon o čuvarnica (LGBl. 35/1995) predvidja dvojezične čuvarnice.
Cuvarnica je danas u vćem broju slučajev prvo mjesto, u kom su dica konfrontirana sa značenjem jezika i s važnošću vladanja jezikom. Ovde se i odredu smjernice za daljnji jezični razvitak diteta. Ako se u dvojezičnoj čuvarnici ne hasnuju svi dva jeziki u prilično istoj mjeri (igre, pjesme, jezik tetkov, itd.), onda dice podsvisno doživi jedan jezik kot važniji, bolji i lipši. Jezik ki se koristi u manjoj mjeri, samo u odredjeni situacija ili samo za odredjeno vrime, ta jezik je ditetu inferioran, u mnogi slučaji dite odbija ta jezik. Takov stav diteta se more korigirati samo velikim trudom i konzekventnim postupanjem.
Gradišćanski zakon o čuvarnica deklarira čuvarnice u odredjeni općina Gradišća kot dvojezične čuvarnice. Jezik narodne grupe je uz nimški jezik odgojni jezik, valja princip odjavljenja. I u drigi čuvarnica more jezik narodne grupe biti dopušćan kot dodatni odgojni jezik, ako to želji 25% roditeljev austrijanskoga državljanstva. Ako u čuvarnici nije zaposlena barem jedna tetka, ka vlada jezikom narodne grupe, mora zemlja staviti na raspolaganje asistenc-tektu. Jezik narodne grupe se mora hasnovati u potribnoj mjeri, najmanje ali 6 uri tajedno, po mogućnosti svaki dan jednu uru. Polag zakona ima čuvarnica zadaću pridonašati jezičnomu školovanju i osebujno u pogledu na jezičnu i kulturnu mnogostrukost Gradišća podupirati školsku zrelost dice.
U svakidašnjici u čuvarnici opseg hasnovanja hrvatskoga jezika odvisi u prvom redu od jezične kompetencije i od ličnoga angažmana čuvarke. Da li čuvarka uopće govori hrvatski, to odvisi od općinskoga savjeta odnosno od načelnika općine. U neki čuvarnica se govori i igra na hrvatskom jeziku, u drugi se dica kumaj nauču nekoliko pjesmic.
Mnogi roditelji pokušavaju, barem doma djelati protiv jezične asimilacije svoje dice, mnogi ali akceptiraju, da dite već ne kani hasnovati hrvatski jezik i tako zamu dici mogućnost, naučiti se istovrimeno i na igrajuć način dva jezike.

3. Službeni jezik

Po Članu 7 imaju gradišćanski Hrvati u kotari s jezično mšanim ili hrvatskim stanovničtvom pravo, hasnovati hrvatski jezik kot službeni jezik.Polag odredbe o sudi, upravni vlasti i drugi službeni mjesti, pri ki je hrvatski jezik dodatno zu nimški jezik dopušćan kot službeni jezi, je hrvatski dopušćan u slijedeći općina kot šlužbeni jezik:

• Željezno-okolica/Eisenstadt-Umgebung: Vorištan, Klimpuh, Uzlop, Cindrof, Štikapron-Celindof, Trajštof, Vulkaprodrštof, Cogrštof;
• Novi Grad/Güssing: Pinkovac, Nova Gora, Stinjaki;
• Matrštof/Mattersburg: Otava, Pajngrt, Rasporak;
• Niuzalj/Neusiedl am See: Novo Selo, Bijelo Selo, Pandrof;
• Gornja Pulja/Oberpullendorf: Frakanava-Dolnja Pulja, Veliki Borištof, Kalištrof, Mjenovo, Filež;
• Borta/Oberwart: Verešvar, Čajta, Čemba, Bandol.

Po odluki ustavnoga suda od 13.12.2001. lj. ćedu još neka sela (naredno 4, odvisno od rezultatov brojidbe 2001.lj.) ujti u zgora spomenutu odredbu.
Grad Željezno, glavni grad Gradišća, u kom živi nekoliko stotin Hrvatov ali neće biti uzet u odredbu.
Nažalost nije kod svih vlasti, pred kimi valja pravo na hrvatski službeni jezik i dvojezičnih činovnikov. Mnogi takozvani dvojezični činovniki dovoljno vladaju jezikom za usmeni kontakt, pismeni službeni akti su ali velik problem.
Mogućnost na hasnovanje prava na službeni jezik odvisi od mnogih slučajev, a javni interes, da bi se poboljšala ta situacija očividno ne postoji.

Već informacije o Gradišćanski Hrvati morete najti i na slijedeći stranica:

          ZIGH - Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov

          CGH - Gradišćansko-hrvatski Centar