1. Školstvo
Po Članu 7 br. 2 Državnoga ugovora imaju gradišćanski Hrvati pravo na elementarnu nastavu na materinskom jeziku i na razmjeran broj vlašćih sridnjih škol. Točnije odredbe sadržava Manjinski školski zakon za Gradišće. Ne postoju nikakove odredbe o maninjskom školstvu za Beč, kade živi i djela bitan dio hrvatske narodne grupe.
a) Osnovne škole
U septembru 1994 stupio je za Gradišće na valjanost novi Manjinski školski zakon (BGBl.202/1994), koga angažirani učitelji zovu "početkom konca dvojezičnoga školstva u Gradišću".
Najznačajniji nedostakti: Mogućnost, da se dite svaku dob odjavi od dvojezične nastave. Roditelji moru vršiti pritisak na učitelje (" ... ako moje dite dostane čemernu ocjenu, jednostavno ću je odjaviti..."). Za odjavljenu dicu valja normalni (jednojezični) nastavni plan.
Zakon morao bi bio odrediti ili minimalni opseg hasnovanja hrvatskoga nastavnoga jezika ili morao bi bio odrediti minimalni standard ili (jezični) nastavni cilj. Idealno rješenje za očuvanje hrvatskoga jezika bi bila obligatorna dvojezična nastava u tradicionalno dvojezičnom području.
Mnoge hrvatske organizacije su kritizirale zakon. Znanstvena ekspertiza kritizira zakon zbog mnogih protivmanjinskih odredab i zbog inkonzistencije. Mnoge odredbe su po mišljenju pravnokov-stručnjakov protivustavne, ali do noveliranja dosada nije došlo.
Jedina pozitivna novost je mogućnost, da se i u mjesti, kada dosada nije bilo dvojezične škole, instaliraju dvojezične predškolske grupe (4 najave), predškolski razredi (7 najavov) i razredi (7 najavov). Tim je zakonodavac slijedio spoznaju Ustavnoga suda, polag ke valja pravo na hrvatsku (dvojezičnu) nastavu u cijeloj saveznoj zemlji. Na temelju te odredbe postoji od 1999. lj. dvojezičan razred na osnovnoj školi u Željeznu. Na neki jednojezični (nimški) škola nudu Hrvatski kot slobodni predmet.
b) Glavne škole
Dosadašnji školski pokusi dvojezične nastave na glavni škola su dostali zakonsku bazu. U Gradišću se se najveći dio Glavnih školov pretvorile u Nove sridnje škole.
c) Sridnje škole
Zakon predvidja instaliranje jedne (jedine) dvojezične sridnje škole (gimnazija ili realna gimnazija). Školske pokuse dvojezičnih razredov na drugi sridnji škola zakon nije zeo u obzir. Oni i nadalje ostaju pokusi, njev opstanak je kot dosada odvisan od dobre volje nadležnoga ministra.
U pogledu na geografsku situaciju Gradišća, jasno je da roditelji iz Novoga Sela ili iz Uzlopa nećedu slati svoju dicu u gimnaziju u Borti.
Član 7 predvidja "razmjeran broj vlašćih sridnjih škol". Dokle na primjer koruški Slovenci imaju dvi sridnje škole, je zakon zapisao za brojčano veću grupu gradišćanskih Hrvatov samo jednu takovu školu. Ovde zakondavac nije bio tako točan s doslovnim ispunjenjem člana 7.
2. Čuvarnice/dičji vrtići
Gradišćanski zakon o čuvarnica (LGBl. 35/1995) predvidja dvojezične čuvarnice.
Čuvarnica je danas u većem broju slučajev prvo mjesto, u kom su dica konfrontirana sa značenjem jezika i s važnošću vladanja jezikom. Ovde se i odredu smjernice za daljnji jezični razvitak diteta. Ako se u dvojezičnoj čuvarnici ne hasnuju svi dva jeziki u prilično istoj mjeri (igre, pjesme, jezik tetkov, itd.), onde dite podsvisno doživi jedan jezik kot važniji, bolji i lipši. Jezik ki se koristi u manjoj mjeri, samo u odredjeni situacija ili samo za odredjeno vrime, ta jezik ditetu je inferioran, u mnogi slučaji dite odbija ta jezik. Takov stav diteta se more korigirati samo velikim trudom i konzekventnim postupanjem.
Gradišćanski zakon o čuvarnica deklarira čuvarnice u odredjeni općina Gradišća kot dvojezične čuvarnice. Jezik narodne grupe je uz nimški jezik odgojni jezik, valja princip odjavljenja. I u drugi čuvarnica more jezik narodne grupe biti dopušćan kot dodatni odgojni jezik, ako to želji 25% roditeljev austrijanskoga državljanstva. Ako u čuvarnici nije zaposlena barem jedna tetka, ka vlada jezikom narodne grupe, mora zemlja staviti na raspolaganje asistenc-tetku. Jezik narodne grupe se mora hasnovati u potribnoj mjeri, najmanje ali 6 uri tajedno, po mogućnosti svaki dan po jednu uru. Polag zakona ima čuvarnica zadaću pridonašati jezičnomu školovanju i osebujno u pogledu na jezičnu i kulturnu mnogostrukost Gradišća podupirati školsku zrelost dice.
U svakidašnjici hasnovanja hrvatskoga jezikau u čuvarnici opseg odvisi u prvom redu od jezične kompetencije i od ličnoga angažmana čuvarke. Da li čuvarka uopće govori hrvatski, to odvisi od općinskoga savjeta odnosno od načelnika općine. U neki čuvarnica govori i igra se na hrvatskom jeziku, u drugi nauču se dica kumaj nekoliko pjesmic.
Mnogi roditelji pokušavaju, barem doma djelati protiv jezične asimilacije svoje dice, mnogi ali akceptiraju, da dite već ne kani hasnovati hrvatski jezik i tako zamu dici mogućnost, naučiti se istovrimeno i na igrajuć način dva jezike.
3. Sveučilišće
Nima nikakovih zakonitih propisov u sveučilišni studijski programi o gradišćanskohrvatskom jeziku. Na sveučilišći u Beču (Slavistika) se je svako ljeto nudjalo predavanje o povijesti kulture i literature Gradišćanskih Hrvatov (2 ure u tajednu) i jezična vježba gradišćanskohrvatskoga jezika (2 ure u tajednu). Uvijek se na novo ove priredbe prekidaju, iako svaki učitelj za hrvatski jezik u Gradišću triba o Gradišćanski Hrvati sve to znati. Na Slavistiki u Graci se nudjaju neredovita predavanja (Ringvorlesung).
